Nevidljivi tokovi ispod naših stopala
Kada koračate asfaltom Južnog bulevara, Nemanjine ulice ili se vozite auto-putem kroz Beograd, vi zapravo prelazite preko nekadašnjih rečnih dolina. Beograd je kroz istoriju bio grad bogat vodotokovima – brežuljkast reljef starog dela grada bio je ispresecan dolinama kroz koje su tekli potoci čistog kvaliteta. Međutim, brza urbanizacija i nedostatak planiranja tokom 19. i 20. veka pretvorili su ove vodene bisere u komunalni problem koji je grad rešio tako što ih je – sakrio.
Danas ovi potoci teku u mraku, zatvoreni u džinovske betonske cevi (kolektore), služeći kao deo gradskog kanalizacionog sistema. Ovo je priča o tome kako je Beograd izgubio svoje rečice i kako te nevidljive vode i danas utiču na život na površini.
Najveći podzemni kolektor u Beogradu je Mokroluški kolektor. Izgrađen je u dolini nekadašnjeg Mokroluškog potoka, a njegova betonska cev ima prečnik od preko 5 metara na ušću u Savu ispod Gazele.
Vek urbanizacije: Kako su potoci postali kolektori
Sve do sredine 19. veka, Beograd je bio varoš orijentalnog tipa, sa kućama raštrkanim po brdima. Voda se dobijala sa javnih česama koje su se napajale sa brojnih prirodnih izvora. Potoci poput Vračarskog, Čuburskog i Mokroluškog bili su mesta gde su se napajala stoka, gde su žene prale veš, a deca se igrala.
Međutim, sa oslobođenjem od turske vlasti i evropskom urbanizacijom pod vođstvom Emila Kijana i kasnijih urbanista, grad počinje ubrzano da se širi. Zbog nepostojanja kanalizacione mreže, stanovnici su počeli da koriste najbliže potoke za odvod otpadnih voda. Potoci su se pretvorili u otvorene i zagađene kanale koji su širili neprijatne mirise i bolesti (poput kolere), a tokom obilnih kiša plavili su okolne ulice i dvorišta.
| Naziv nestalog potoka | Nekadašnji tok | Današnja ulica / Trasa |
|---|---|---|
| Čuburski potok | Od Čubure ka Savi | Južni bulevar |
| Mokroluški potok | Od Velikog Mokrog Luga ka ušću u Savu | Trasa auto-puta kroz Beograd |
| Bulbulderski potok | Od Zvezdare ka Dunavu | Ulica Dimitrija Tucovića |
| Vračarski potok | Od Slavije ka Savi | Nemanjina ulica |
Najznačajniji zatvoreni vodotokovi
Svaki od ovih zatvorenih potoka ima svoju specifičnu priču i ulogu u formiranju beogradskih ulica.
Čuburski potok i Južni bulevar
Čuburski potok je izvirao u blizini današnjeg Neimarskog parka i tekao niz dolinu prema Savi. Njegovo korito je bilo duboko i predstavljalo je prirodnu prepreku za saobraćaj. Krajem dvadesetih godina 20. veka počelo je sistematsko zatvaranje potoka u betonske cevi, a iznad njega je izgrađen Južni bulevar. Danas, tokom velikih letnjih pljuskova, ovaj kolektor se često prepuni, pa Južni bulevar na trenutak ponovo postane reka.
Mokroluški potok i auto-put
Mokroluški potok je bio najveći potok u beogradskom slivu. Njegova dolina je bila dugačka i široka, spajajući Veliki Mokri Lug sa Savom. Kada se šezdesetih godina 20. veka gradio auto-put Bratstvo i jedinstvo kroz Beograd, projektanti su odlučili da iskoriste ovu prirodnu depresiju. Potok je spušten u betonsko korito, pokriven pločom, a iznad njega je postavljen asfalt auto-puta.
"Mokroluški potok i danas teče punom snagom ispod traka auto-puta. Njegov šum je prigušen bukom automobila, ali podzemni kolektor svakodnevno odvodi milione litara izvorske i kišne vode direktno u reku Savu."
Podzemni tokovi u velikoj meri utiču na pojavu vlage u podrumima zgrada koje su izgrađene duž nekadašnjih rečnih dolina. Prilikom kupovine ili renoviranja nekretnina u Južnom bulevaru ili okolini ulice Dimitrija Tucovića, obratite pažnju na kvalitet hidroizolacije temelja.
Ekološke posledice i budućnost podzemnih reka
Zatvaranje potoka u prošlosti je bilo opravdano higijenskim razlozima, ali danas znamo da je to imalo teške ekološke posledice. Grad je izgubio svoje prirodne vazdušne i zelene koridore koji su ublažavali letnje vrućine.
Iako je povratak ovih potoka na površinu u centru grada tehnički nemoguć, izuzetno je važno sačuvati preostale beogradske potoke na periferiji (poput Kumodraškog, Banjičkog i Mirijevskog) koji su još uvek delom na površini, i sprečiti njihovu sudbinu da završe pod betonskim pločama.1
Reference i napomene
Mnogi građevinski inženjeri ističu da stalni tokovi podzemnih voda ispod ulica poput Nemanjine zahtevaju redovne kontrole stabiliteta tla i kolektora kako bi se sprečilo stvaranje podzemnih kaverni i sleganje asfalta.
↩
Najčešća pitanja i odgovori
Koji su najpoznatiji potoci koji danas teku ispod beogradskog asfalta?
Najpoznatiji su Mokroluški potok (ispod auto-puta), Čuburski potok (ispod Južnog bulevara), Bulbulderski potok (ispod ulice Dimitrija Tucovića) i Vračarski potok (ispod Nemanjine ulice).
Zašto su gradske vlasti odlučile da zatvore ove potoke?
Krajem 19. i početkom 20. veka, kako se grad širio, ovi potoci su postali otvoreni kanali za otpadne vode. Zbog širenja zaraza, neprijatnih mirisa i čestih izlivanja tokom kiša, odlučeno je da se zatvore u podzemne betonske cevi i pretvore u kanalizacione kolektore.
Da li se podzemni potoci i danas mogu čuti?
Da, na pojedinim mestima, kroz šahtove u Južnom bulevaru ili Nemanjinoj ulici tokom tihih noći ili nakon jakih pljuskova, može se čuti huk brze vode koja teče kroz podzemne kolektore.
Kuda otiču vode ovih zatvorenih potoka?
Svi ovi podzemni kolektori se na kraju ulivaju u Savu ili Dunav. Na primer, Mokroluški kolektor se uliva u Savu kod mosta Gazela, dok se Bulbulderski uliva u Dunav kod Dunav stanice.
Da li je moguće ponovo otvoriti neki od ovih potoka?
U svetu postoji trend 'otvaranja reka' (daylighting), ali je u Beogradu to izuzetno teško izvodljivo jer se iznad njih nalaze ključne saobraćajnice (auto-put, Južni bulevar). Ipak, ekolozi predlažu revitalizaciju onih potoka koji su još uvek na površini u rubnim delovima grada.